Trbušni ples se tradicionalno izvodi uz srednjeistočnu glazbu prepunu senzualnih
zvukova i ritmova. Svojom umjetnošću interpretacije plesač postaje fizička manifestacija
glazbe. Na isti način kako glazbenik koristi svoj instrument, plesač koristi
svoje tijelo kako bi izrazio emotivne i ritmičke elemente kompozicije. Na primjer,
plesač na brzu i veselu glazbu odgovara žustrim i živahnim kretnjama koje izražavaju
veselje. No kada glazba postane spora i senzualna, tijelo plesača reflektira
raspoloženje sporim ritmom improviziranog plesa zvanog "taqsim". Obično
melodija kreira emotivnu atmosferu dok ritam predvodi brzinu i zamah djela.
Glazba trbušnog plesa obuhvaća mnogo vrsta kompozicija u kojima instrumentalni
dijalog potiče plesača da odgovara. Nabrojit ćemo neke oblike srednje-istočne
glazbe koje bi plesač trebao slušati:
TAQSIM - glazbena improvizacija pri kojoj plesač koristi samo jedan dio tijela kako
bi odgovorio melodiji solo instrumenta. Plesač zadržava ovaj pokret toliko dugo
dok traje nota.
POZIV I ODGOVOR - pri ovom obliku plesač izvodi "pitanje
i odgovor ", seriju pokreta povezanih "konverzacijom" instrumenata.
REPETATIVNI RITMIČKI OBLIK - pri ovom obliku plesač ponavlja
prigodne korake, pokrete kuka ili niz pokreta koji se nadopunjavaju.
AKCENTI/NAGLASCI - brzi, kratki i oštri pokreti koji se izvode
točno po ritmu. Važni su u solo sekcijama darabuke/table.
POTPUNA ORKESTRACIJA - oblik pri kojem se spajaju svi instrumenti
kako bi kreirali glazbenu sliku ili priču. Plesač obično odgovara većim, "prostranijim"
pokretima kao što su okreti, klizni koraci ili lelujave geste.
Iako je trbušni ples ponajviše intuituivan ples, plesač glazbeno raspoloženje
kompozicije može interpretirati boljim poimanjem instrumentalnih efekata. Zmijolike
osmice odgovaraju serpentinastom zvuku arghula, dok rapidno udaranje darabuka
potiče shimmie kukova. Spor, senzualan tempo zaziva lelujanje a tremonaldo zvuk
qanoona potiče nježno treperenje kukova i trbuha. Plesač pokret zadržava koliko
traje nota. Duge note najbolje se izvode lepršavim pokretima dok oštre, staccato
note odgovaraju brzim pokretima i akcentima. Generalno, solo instrumenti lakši
su za raspoznavnje zbog svojih singularnih emotivnih kvaliteta. Plesač ih najčešće
demonstrira u stajaćem položaju, koristeći odgovarajući dio tijela kako bi interpretirao
"osjećaj" instrumenta. No kada se mnogo instrumenata svira u isto
vrijeme njihova punoća zahtjeva širi spektar pokreta kao što su putujući koraci
i okreti.
element zraka
Instrumenti zraka su ney, kawala, arghul i mizmar. Da bi stvorili zvuk potreban
je zrak. Element zraka prenosi slobodu, svjetlost i spiritualnost. Geste koje
najbolje odgovaraju svirci instrumenata "zračnih elemenata" izvode
se pokretima gornjeg dijela tijela (rukama, ramenima, glavom i gornjim dijelom
torza). Lebdeća lakoća ney zvuka upućuje na nježne pokrete ruku. Muzički izričaj
starih Perzijanaca i Sufi tradicija prisvojili su ney kao svoju spiritualnu
muziku. Oštriji zvuk kawale također upućuje na pokrete ruku i gornjeg dijela
tijela. Zračni instrumenti koji proizvode dublji zvuk (poput arghula) dobro
se slažu sa zmijskim rukama, kruženjem ramena i valovima grudnog koša. Prodoran
mizmar je energičniji i češće se upotrebljava u Saiidi plesu (egipatski ples
sa štapom koji obično izvode muškarci).
element vode
Voda je tekućina, senzualna i povezana s emocijama. Lagani, valoviti zvuci
harmonike, saksofona i violine potiču tijelo da se pokreće na isti način. Melodije
ovih instrumenata (koji se sviraju na prsima blizu srca) metaforički su opisane
kao "zvuci koji vuku strune srca". Zmijoliki valovi, osmice i lelujanje
kukova pokreti su koji odgovaraju elementu vode. Instrumenti elementa vode obično
proizvode osjećajan i melankoličan zvuk.
element vatre
Zvuči koje proizvode instrumenti elementa vatre strastveni su, topli i vatreni.
Brenčanje ouda, saz, bazouki ili qanoon mogu proizvesti tremonaldo efekt koji
daje pouzdanu energiju pokretima plesača. Njihova svirka navodi na oslobađanje
kretnji kuka. Dinamičnost i osjećaj požude prati gorljivost gitare (električne
ili akustične). Element vatre otvara tijelo za vanjske pokrete; okrete, geste
,valovi, lagani shimmy koji traje tako dugo dok traje tremolando brenčanje.
Čelo i bas u glazbu trbušnog plesa unose dubinu, strast i zračak energije.
element zemlje
U element zemlje spadaju bubnjevi i udaraljke. To su teži i prizemljeniji instrumenti.
Bubnjevi određuju tempo. Miran i čvrst ritam doholle ili tamboura potiče rad
nogu prilikom čega se težina mijenja s jedne na drugu nogu. Darabuka ili tabla
ritam potiče pokrete kukom. Instrumenti poput reque ili dofa aktiviraju ramena,
te se na njih izvodi shimmy i akcenti gornjeg dijela. Kada sekcija udaraljki
izvodi tkz. "poziv i odgovor", prilikom čega različiti instrumenti
preuzimaju ulogu "razgovora", plesač prema tome pridružuje naglasak
odgovarajućim dijelovima tijela. Tabla na primjer može zazivati odgovor, tako
da plesač najprije odgovara sa kukovima pa onda sa ramenima. Iako se ova igra
"pitanja i odgovora" pojavljuje povremeno, obično se namješta u skladu
sa uzbudljivim završetkom ili solom bubnjeva.
