- raqs sharqi
- saidi - egipatski ples sa štapom
- egipatski baladi
- moderni egipatski stil
- turski stil
- američki plemenski stil
- američki kabaretski stil
- romski ples
raqs sharqi
Cijelim Srednjim Istokom, naslijeđe trgovine, kulturne dominacije i umjetničke razmjene pogodovalo je nastanku ovog homogenog stila trbušnog plesa. Još uvijek jako izražajan, ovaj hibridni stil srednjeistočnog plesa postao je poznat arapskom i zapadnom svijetu kao Orijentalni ples ili "ples Istoka", što je u stvari doslovni prijevod sa arapskog jezika. Kao izrazita mješavina koja ima korijene u raznolikim vrstama plesa kao sto su balet, flamengo i klasični indijski ples, postao je prava arena u kojoj se klasični, ženstveni stilovi susreću s plesnim pokretima Otomanske Turske, Perzije i arapskog Zaljeva.
Raqs sharqi je postao relativno slobodna i modernizirana forma trbušnog plesa, manje ograničena tradicionalnim plesnim formama.
Raqs sharqi plesačice često počinju svoj ples koristeći dugi veo, njihovi kostimi su veoma glamurozni, imaju nekoliko slojeva i obilje resica kako bi se što bolje naglasili dramatični pokreti.
saidi - egipatski ples sa štapom
Podsjećajući na pokrete borilačkih vještina, Saidi je nekad bio upotrebljavan za obuku ratnika prije borbe. Saidi svojim teškim ritmom i strukturom pokreta sliči "nasrtaju", lakom skoku i okretanju. Kada žene plešu Saidi s muškarcima, kao dio grupe, obično ne koriste štapove. Njihovi pokreti kukovima i okreti slijede težak ritam. Ipak, kada plešu same, plesačice obično nose tradicionalnu nošnju (galebeya), imaju vezanu maramu s novčićima oko kukova, maramu na glavi i mnogo zlatnog nakita te se kreću lagano mašući štapom.
egipatski baladi
Ovaj duboko ukorijenjeni stil plesa je više vezan za narodne nego za klasične plesne forme Srednjeg Istoka. Pa ipak, doveden je gotovo do statusa remek-djela trbušnog plesa. Plesačica interpretira muziku kontroliranim pokretima tijela, uglavnom naglim promjenama položaja kuka, osmicama, shimijima, ali isto tako i rukama. Tradicionalne plesačice baladi plesa u kostim nerijetko uključuju maramu ili veo koji se stavlja na glavu, a manju maramu vežu oko čela. Manja marama je često ukrašena metalnim novčićima. Kostim je izrađen od gabardena i pripijen je uz tijelo uz obaveznu maramu ukrašenu novčićima i vezanu oko kukova. Ples je veoma jednostavan ali izrazito osjećajan, prepun raznih gesti kojima se plesačica obraća publici.
moderni egipatski stil
Ovaj stil plesa je trenutno najpopularniji na svijetu. Odlikuje se veoma elegantnim, profinjenim i decentnim pokretima kukova te čednim i maznim gestama i držanjem kojim plesačica šarmira publiku. Kostimi su vrlo blještavi, ali prilično tradicionalnog kroja, bilo da su višedjelni ili u stilu baladi haljina, optočeni blještavim kamenčićima i šljokicama.
turski stil
Za razliku od egipatskog, turski ples je energičan i eksplozivan. Svi pokreti su pretjerani i veoma strastveni. Turske plesačice se često iz visokih skokova obrušavaju na pod, izvodeći razna uvijanja tijelom koja podsjećaju na akrobatske pokrete, dube na glavi, prave zvijezdu i špagu. Turski folklor igra veoma veliku ulogu u ovom stilu. U svojoj plesnoj rutini, plesačice plešu čas folklor, čas kabaretske pokrete, čas ples sa suknjom svojstven turskom romskom plesu. Obavezno se pleše ples na podu koji je u egipatskom stilu zabranjen prije pedesetak godina. Plešući na podu, plesačica mora pokazati gipkost svog tijela uvijajući se, izvijajući kao zmija. I kostimi su drugačiji od elegantnih egipatskih. Veoma su otvoreni i prozirni tako da se vidi skoro cijelo tijelo. Plesačice plešu u cipelama s visokim potpeticama i izgledaju veoma seksi. Takav stil plesa i kostima zahtjeva mlade i atraktivne plesačice za razliku od egipatskog koji preferira starije i zrelije, bez obzira na građu tijela i životnu dob. Što se tiče glazbe, turska i egipatska glazba koristi u osnovi iste instrumente, ali turska više koristi puhačke kao što je klarinet. Međutim, postoji velika razlika u ritmu. Najviše su zastupljeni veseli 9/8 ritam koji se zove "karshilama" koji se pleše obično svirajući činelice i lagani "chiftetelli" koji poziva na ples s velom, zmijolike pokrete ruku i senzualni ples na podu.
američki plemenski stil
Američki plemenski stil je originalna američka tvorevina. Potekao je iz različitih kultura ali ima svoj osobeni entitet. Proslavila ga je Caroline Nericcio i Fat Chance Belly dance. U osnovi, taj je ples mješavina egipatskih pokreta kukovima, flamenco pokreta i držanja ruku i turskih uvijanja grudnog koša i trbuha. Kostimi su neobična mješavina koja se sastoji od istočnoindijske suknje krojene u puni krug i choli topa preko kojeg se nosi grudnjak ukrašen novčićima. Ispod suknje se nose dimije, a oko kukova remen od pamuka ukrašen novčićima i vunenim kičankama ili bombicama. Na glavi se nosi turban ukrašen nakitom u stilu nakita Anatolije u Turskoj i Afganistana. Pokreti su zemljani i usporeni, a kostimi i glazba su veoma etno i hipnotizirajući. To je prekrasan grupni ples koji zahtjeva veliku umješnost, ali nije autentični tradicionalni stil. Treba naglasiti da svaka plesna skupina ima svoj osobeni stil plesa i kostimiranja. Trenutno je veoma popularan u Americi i Australiji, a sve više osvaja i Evropu.
američki kabaretski stil
Kao što i sam naziv kaže, ovaj stil se pleše po restoranima, noćnim klubovima, zabavama, domjencima i dr. prigodama. Izrastao je iz bogato izmiješanih kultura koje su donijeli emigranti iz Egipta, Turske, Grčke, Alžira, Maroka, centralne Azije, Libanona, Izraela, Armenije. Plesačice su učile od učiteljica iz raznih dijelova svijeta i stvorile jedan novi stil u koji su dodale pokrete iz baleta, latino-američkih plesova sukladno potrebama show business-a. Kostimi su veoma atraktivni, a izvodi se uz malo moderniju orijentalnu glazbu, blizu zapadnjačkom uhu.
romski ples
Romi su migrirali iz sjevernoindijskih provincija Rajistan i Punjab oko 1000.god. naše ere. Vječni lutalice, generacijama su putovali po svijetu sa svojom čergom, preuzimajući od svake kulture ponešto od glazbe i plesa koji su im se svidjeli. Tako razlikujemo indijski, ruski, makedonski romski čoček, turski, spanjolski flamenko i egipatski "Gawazee" ples.
Romski ples nije samo predstavljanje Roma kao naroda, njihove kulture i povijesti nego je ples veoma osjećajnog i strastvenog načina izvođenja. Romski ples i glazba su jedan od načina življenja, instrument pomoću kojega izrazavaju bit svog postojanja. Ples simbolizira slobodu - slobodu osobnog spiritualnog izričaja, jedinu moguću slobodu ugnjetavanog i neshvaćenog naroda.